SRĐAN MARKOVIĆ, Beograd
Poštovani ,
Želim da
dignem glas protiv sve više agresivnog i bezobzirnog nasrtaja ljudi koji
žele da propagiraju ćirilicu a da se pri tome ne osvrću na demokratsko
načelo da ne mogu da nameću svoju volju drugima.
Srpski jezik
ima dva RAVNOPRAVNA
pisma: ćirilicu i latinicu. Kako stvari sada stoje, sve je više ljudi koji
koriste latinicu a na uštrb cirilice. To je sadašnje stanje stvari u
srpskom jeziku. Ko je kriv (ako je iko uopšte kriv) ja ne znam. Možda samo
vreme čini svoje. Ako srpski jezik ima dva ravnopravna pisma, odakle onda
pravo ljudima koji koriste ćirilicu da nameću drugima korišcenje ćirilice.
U poslednje
vreme u mnogim novinama i televizijskim emisijama sve je više i više
poruka raznih pojedinaca ili društava tzv. zaštitnika ćirilice i srpskog
jezika (a to su kao po pravilu penzioneri po 75 godina koji nemaju
pametnija posla) koji poručuju da je “krajnje vreme” da se (nasilno)
nametne korišćenje ćirilice jer, eto ona polako nestaje iz srpskog jezika.
Njihova dokonost ide dotle da oni dok se šetaju ulicom broje koliko imena
radnji je ispisano latinicom a koliko ćirilicom pa te podatke šalju
novinama ili TV stanicama kao dokaz da treba nešto uraditi da se zaštiti
ćirilica. Na stranu to što je u Vojvodini i Beogradu još i ima malo
latinice a što više idemo južnije, to ćemo primetiti da neverovatno raste
procenat korišćenja ćirilice a na uštrb latinice. U ponekim ruralnim
mestima se isključivo koristi ćirilica. No ni to ne pomaže; "ćirilizatori"
zahtevaju da sve bude ispisano ćirilicom. Na perfidan način proturaju laž
da je onaj koji piše ćirilicom veći Srbin od onoga koji piše latinicom.
Opominju da se zamislite krši zakon o službenoj upotrebi jezika i pisma
koji naime nameće ćirilicu kao zvanično pismo u državi.
Na stranu što
je po mom mišljenju taj zakon nepravičan jer nameće bezrazložno jedan
način pisanja jezika koji ima dva ravnopravna pisma. Da kojim
slučajem srpski jezik ima samo jedno pismo to bi potpuno bilo u redu. Ali
potpuno se zaboravlja (da li namerno ili slučajno) da srpski jezik ima
dva pisma: ćirilicu i latinicu. Kako onda može da se jedno od njih
proglašava za bolje ili čak za nacionalno pismo i naredjuje da se država
mora služiti njime a drugo se sputava?
Neću da
uopšte ulazim u polemiku oko toga da li je ćirilica "srpskije" pismo od
latinice ili je to pismo kojim se služe uz Srbe i mnogi drugi narodi
uključujući Ruse, Ukrajince, Beloruse, Bugare, Makedonce... Na stranu i
činjenica da su ćirilicu "izumeli" Ćirilo i Metodije, inace Grci iz
Soluna. Ili podatak da je u srednjevekovnoj Srbiji (tačnije u Makedoniji)
bila korišćena glagoljica čiji je tvorac Konstantin-Kiril (863. godine), i
to znatno ranije nego ćirilica, sve do XI-XII veka kada je zamenjuje
ćirilica. Hrvati su koristili glagoljicu mnogo duže a čak je njihova prva
knjiga bila štampana na glagoljici. U stvari prvo slovensko pismo je
upravo glagoljica! Pitam se zbog čega onda razni "veliki Srbi" (a to su
oni kojima su puna usta srbovanja, pravoslavlja, ćirilice, opanaka i
šajkača a koji nikada ništa nisu zaista učinili za Srbiju!) smatraju da je
ćirilica ta koja zaslužuje da bude na tronu srpskog jezika kada je ona
samo jedno od pisama kojima se piše srpski jezik (ili pisao, pošto
se srpski jezik pisao i glagoljicom ali i arapskim pismom ponegde u
Bosni). Danas moderan srpski jezik ima dva pisma a ne samo jedno. Zar
imati dva pisma: ćirilicu i latinicu nije nešto što daje našem jeziku,
srpskom jeziku posebno obeležje i lepotu?
Zamislite da
se donese zakon koji nameće pisanje levom rukom a da obrazloženje bude da
je pisanje levom rukom ugroženo jer ima svega 10-20% levorukih ljudi te je
neophodna zaštita. Kako bi se onda dešnjaci osećali? Da li je to pravično?
Naravno da ne. Iz istog razloga nije ni pravično nametati ćirilicu jer je
izbor pisama slobodan i jer su oba pisma ravnopravna.
Čitam
predloge "zaštitnika" srpkog jezika i pisma: "da se takse za one koje
ističu znak svoje firme ispisan latinicom povećaju a za one koje ističu
ćirilicom smanje", "da se proizvodi na tržištu isključivo pišu ćirilicom",
"da se u školama smanji učenje latinice a poveća učenje ćirilice kao «našeg
nacionalnog pisma»", "da se utiče na Billa Gates-a (Bil Gejts) da se
pravi windows na ćirilici", "da se novine koje izlaze na latinici spamuju
(da im se šalju hiljade i hiljade e-mailova) sa ciljem da promene pismo na
kojem izdaju novine", "da se osnuju «grupe za pritisak» koje će
pritisnuti gradske, opštinske organe kao i ministarstva i Vladu Srbije da
daju finansijske olakšice medijima i pojedincima koji izdaju novine,
knjige ili imaju TV stanice a pišu ćirilicom" i tako dalje.
Ti ljudi kao
da nisu svesni da je i latinica naše pismo. Kako oni mogu da smanje
takse onima koji koriste ćirilicu. Pa to bi bilo potpuno neustavno i
nepravedno. Kako mogu da kažu da je ćirilica "naše nacionalno pismo".
Ja tvrdim da je i latinica naše nacionalno pismo, ali ne u onom smislu
koji su imali na umu "ćirilizatori". U stvari, ono što su oni mislili kad
kažu "naše nacionalno pismo" mogu da kažu oni narodi koji imaju
jedinstveno pismo na svetu kao na primer Grci, Jevreji, Gruzini,
Jermeni, Kinezi, Japanci, Koreanci, Tajlandjani, Indusi, Arapi itd. Oni
imaju pisma kojim se samo oni služe i niko drugi. To su prava
nacionalna pisma! Arapskim pismom se pored Arapa služe i mnogi drugi
narodi ali se ipak mora priznati da je arapsko pismo nacionalno pismo
Arapa (arapskog naroda). A ćirilicom se služe pored Srba još i mnogi drugi
narodi: Bugari, Makedonci, Ukrajinci, Belorusi, Rusi kao i neki narodi iz
bivšeg Sovjetskog Saveza. Nekada su se ćirilicom služili i Rumuni pa su
početkom devetnaestog veka prešli na latinicu. Ćirilicu nismo niti mi
izmislili niti smo mi isključivi korisnici tog pisma pa da onda može reći
kako je ona "naše nacionalno pismo". Dakle, ćirilica ne može nikako
da bude "naše nacionalno pismo" nego može jedino da bude jedno od
pismama kojim se služi srpski jezik. I oba pisma, ćirilica i latinica su
naša nacionalna pisma u smislu da su oba u upotrebi istovremeno i da su
oba ravnopravna. Analogno logikom "čirilizatora" bi onda Rusi (ili drugi
narodi koji se služe ćirilicom) mogli da kažu da je ćirilica njihovo
nacionalno pismo. I onda bi ispalo da se mi služimo ruskim nacionalnim
pismom.
Ti razni
“ćirilizatori” često navode primer Francuske i njenih zakonâ o očuvanju francuskog jezika
i pogrešno tumače i primenjuju na naš slučaj. Eto, tvrde oni, Francuska je
donela zakone koji čuvaju francuski jezik a mi ne možemo da donesemo zakon
kojim bi se čuvala ćirilica. A poenta je u tome da francuski jezik (kao i
mnogi jezici na svetu) pate od tzv. anglizacije tj. od ubacivanja mnogih
reči iz engleskog jezika (pozajmljenice). Tvrdim, da kojim slučajem
francuski jezik ima dva pisma, Francuska bi oba pisma zaštitila! A ne bi,
kao kod nas, postojali ljudi koji hoće da nasilno proteraju jedno od dva
ravnopravna pisma.
U srpskom
jeziku postoje dva ravnopravna pisma a oni to namerno prećutkuju.
Kao da u srpkom jeziku postoji samo ćirilica a latinica je eto došla od
Hrvata pa je treba proterati iz srpskog jezika! Nije latinica došla od
Hrvata nego smo je mi Srbi prihvatili kao svoju. Niko je nije nama
nametnuo. I niko nije za to kriv. To je jednostavno prirodan sled stvari.
Setite se Đure Daničića. Pa i on je doprineo reformi naše latinice pre 150
godina. Upravo je on izmislio slovo "đ". A Đura Daničić nije Hrvat nego
Srbin.
Ako je nešto
ravnopravno onda se ne može nametati jedno rešenje a drugo sputavati
drugo. Jedino pravično rešenje je proglasiti Ustavom i zakonom o zvaničnoj
upotrebi jezika i pisma da je u službenoj upotrebi u Srbiji srpski jezik i
oba pisma ravnopravno. Svako drugo rešenje bi bilo nametanje jednog
rešenja i po mom mišljenju potpuno nepravično i nezakonito.
Zamislite da
druga strana počne da agresivno nasrće na ćirilicu i da zahteva da se ona
protera iz srpskog jezika i uopšte iz svakodnevnog korišćenja. To ne bi
bilo u redu, zar ne? Ali zato je svakako u redu da se za jedino ispravno
proglašava jedno od dva
ravnopravna pisma u našem jeziku.
Zbog toga
predlažem da "ćirilizatori" dignu ruke od ćoravog posla nametanja silom
nečega sto se NE MOŽE nametati. A to je slobodna volja pojedinca da odluči
kojim će pismom pisati i da tim pismom piše. Neka oni pisu ćirilicom. Neka
puste na miru one koji pišu latinicom kao što oni puštaju na miru
njih. Neka puste da vreme učini svoje. Bez nametanja. Bez sile. Kao što
meni ne smeta ako neko piše ćirilicom tako i njima ne treba da smeta ako
neko piše latinicom.
Predlažem da
se propiše zakonom i Ustavom da srpski jezik ima dva
RAVNOPRAVNA pisma i da je
korišćenje oba pisma slobodno i ravnopravno. Takodje predlažem da
se promeni odredba u Zakonu o službenoj upotrebi jezika i pisma koja
nepravično izbacuje iz ravnopravnosti jedno pismo (latinicu) koje je
ravnopravno sa drugim. Predlažem da se i u budućoj državi Srbiji i njenom
Ustavu, kao i u Ustavnoj Povelji buduće zajedničke države Srbije i Crne
Gore propiše da je u službenoj upotrebi srpski jezik i oba pisma
ravnopravno i slobodno. I na kraju predlažem da se zaista sprovede
ravnopravnost ćirilice i latinice i da i nacionalna televizija ali i
ostale televizije imaju emisije koje će biti ispisane na latinici i da se
to uredi zakonom tj. da ih zakon promora da imaju emisije ispisane i
latinicom. Lične karte, pasoše, vozačke dozvole i ostala dokumenta bi
takođe trebalo ispisivati i na latinici uz ćirilicu ali i na engleskom
jeziku. Table sa imenima ulica, institucija, opština, banki, muzeja,
sudova i ostalih državnih zgrada bi uz ćirilicu takođe trebalo obeležiti
ne samo srpskom latinicom već i engleskim jezikom kako bi postali deo
civilizovanog sveta.
S poštovanjem,
S. Marković
Beograd