SRĐAN MARKOVIĆ, Beograd

 

Poštovani ,

 

                Želim da dignem glas protiv sve više agresivnog i bezobzirnog nasrtaja ljudi koji žele da propagiraju ćirilicu a da se pri tome ne osvrću na demokratsko načelo da ne mogu da nameću svoju volju drugima.

                Srpski jezik ima dva RAVNOPRAVNA pisma: ćirilicu i latinicu. Kako stvari sada stoje, sve je više ljudi koji koriste latinicu a na uštrb cirilice. To je sadašnje stanje stvari u srpskom jeziku. Ko je kriv (ako je iko uopšte kriv) ja ne znam. Možda samo vreme čini svoje. Ako srpski jezik ima dva ravnopravna pisma, odakle onda pravo ljudima koji koriste ćirilicu da nameću drugima korišcenje ćirilice.

U poslednje vreme u mnogim novinama i televizijskim emisijama sve je više i više poruka raznih pojedinaca ili društava tzv. zaštitnika ćirilice i srpskog jezika (a to su kao po pravilu penzioneri po 75 godina koji nemaju pametnija posla) koji poručuju da je “krajnje vreme” da se (nasilno) nametne korišćenje ćirilice jer, eto ona polako nestaje iz srpskog jezika. Njihova dokonost ide dotle da oni dok se šetaju ulicom broje koliko imena radnji je ispisano latinicom a koliko ćirilicom pa te podatke šalju novinama ili TV stanicama kao dokaz da treba nešto uraditi da se zaštiti ćirilica. Na stranu to što je u Vojvodini i Beogradu još i ima malo latinice a što više idemo južnije, to ćemo primetiti da neverovatno raste procenat korišćenja ćirilice a na uštrb latinice. U ponekim ruralnim mestima se isključivo koristi ćirilica. No ni to ne pomaže; "ćirilizatori" zahtevaju da sve bude ispisano ćirilicom. Na perfidan način proturaju laž da je onaj koji piše ćirilicom veći Srbin od onoga koji piše latinicom. Opominju da se zamislite krši zakon o službenoj upotrebi jezika i pisma koji naime nameće ćirilicu kao zvanično pismo u državi.

Na stranu što je po mom mišljenju taj zakon nepravičan jer nameće bezrazložno jedan način pisanja jezika koji ima dva ravnopravna pisma. Da kojim slučajem srpski jezik ima samo jedno pismo to bi potpuno bilo u redu. Ali potpuno se zaboravlja (da li namerno ili slučajno) da srpski jezik ima dva pisma: ćirilicu i latinicu. Kako onda može da se jedno od njih proglašava za bolje ili čak za nacionalno pismo i naredjuje da se država mora služiti njime a drugo se sputava?

Neću da uopšte ulazim u polemiku oko toga da li je ćirilica "srpskije" pismo od latinice ili je to pismo kojim se služe uz Srbe i mnogi drugi narodi uključujući Ruse, Ukrajince, Beloruse, Bugare, Makedonce... Na stranu i činjenica da su ćirilicu "izumeli" Ćirilo i Metodije, inace Grci iz Soluna. Ili podatak da je u srednjevekovnoj Srbiji (tačnije u Makedoniji) bila korišćena glagoljica čiji je tvorac Konstantin-Kiril (863. godine), i to znatno ranije nego ćirilica, sve do XI-XII veka kada je zamenjuje ćirilica. Hrvati su koristili glagoljicu mnogo duže a čak je njihova prva knjiga bila štampana na glagoljici. U stvari prvo slovensko pismo je upravo glagoljica! Pitam se zbog čega onda razni "veliki Srbi" (a to su oni kojima su puna usta srbovanja, pravoslavlja, ćirilice, opanaka i šajkača a koji nikada ništa nisu zaista učinili za Srbiju!) smatraju da je ćirilica ta koja zaslužuje da bude na tronu srpskog jezika kada je ona samo jedno od pisama kojima se piše srpski jezik (ili pisao, pošto se srpski jezik pisao i glagoljicom ali i arapskim pismom ponegde u Bosni). Danas moderan srpski jezik ima dva pisma a ne samo jedno. Zar imati dva pisma: ćirilicu i latinicu nije nešto što daje našem jeziku, srpskom jeziku posebno obeležje i lepotu?

                 Zamislite da se donese zakon koji nameće pisanje levom rukom a da obrazloženje bude da je pisanje levom rukom ugroženo jer ima svega 10-20% levorukih ljudi te je neophodna zaštita. Kako bi se onda dešnjaci osećali? Da li je to pravično? Naravno da ne. Iz istog razloga nije ni pravično nametati ćirilicu jer je izbor pisama slobodan i jer su oba pisma ravnopravna.

Čitam predloge "zaštitnika" srpkog jezika i pisma: "da se takse za one koje ističu znak svoje firme ispisan latinicom povećaju a za one koje ističu ćirilicom smanje", "da se proizvodi na tržištu isključivo pišu ćirilicom", "da se u školama smanji učenje latinice a poveća učenje ćirilice kao «našeg nacionalnog pisma»", "da se utiče na Billa Gates-a (Bil Gejts) da se pravi windows na ćirilici", "da se novine koje izlaze na latinici spamuju (da im se šalju hiljade i hiljade e-mailova) sa ciljem da promene pismo na kojem izdaju novine", "da se osnuju «grupe za pritisak» koje će pritisnuti gradske, opštinske organe kao i ministarstva i Vladu Srbije da daju finansijske olakšice medijima i pojedincima koji izdaju novine, knjige ili imaju TV stanice a pišu ćirilicom" i tako dalje.

Ti ljudi kao da nisu svesni da je i latinica naše pismo. Kako oni mogu da smanje takse onima koji koriste ćirilicu. Pa to bi bilo potpuno neustavno i nepravedno. Kako mogu da kažu da je ćirilica "naše nacionalno pismo". Ja tvrdim da je i latinica naše nacionalno pismo, ali ne u onom smislu koji su imali na umu "ćirilizatori". U stvari, ono što su oni mislili kad kažu "naše nacionalno pismo" mogu da kažu oni narodi koji imaju jedinstveno pismo na svetu kao na primer Grci, Jevreji, Gruzini, Jermeni, Kinezi, Japanci, Koreanci, Tajlandjani, Indusi, Arapi itd. Oni imaju pisma kojim se samo oni služe i niko drugi. To su prava nacionalna pisma! Arapskim pismom se pored Arapa služe i mnogi drugi narodi ali se ipak mora priznati da je arapsko pismo nacionalno pismo Arapa (arapskog naroda). A ćirilicom se služe pored Srba još i mnogi drugi narodi: Bugari, Makedonci, Ukrajinci, Belorusi, Rusi kao i neki narodi iz bivšeg Sovjetskog Saveza. Nekada su se ćirilicom služili i Rumuni pa su početkom devetnaestog veka prešli na latinicu. Ćirilicu nismo niti mi izmislili niti smo mi isključivi korisnici tog pisma pa da onda može reći kako je ona "naše nacionalno pismo". Dakle, ćirilica ne može nikako da bude "naše nacionalno pismo" nego može jedino da bude jedno od pismama kojim se služi srpski jezik. I oba pisma, ćirilica i latinica su naša nacionalna pisma u smislu da su oba u upotrebi istovremeno i da su oba ravnopravna. Analogno logikom "čirilizatora"  bi onda Rusi (ili drugi narodi koji se služe ćirilicom) mogli da kažu da je ćirilica njihovo nacionalno pismo. I onda bi ispalo da se mi služimo ruskim nacionalnim pismom.

                Ti razni “ćirilizatori” često navode primer Francuske i njenih zakonâ o očuvanju francuskog jezika i pogrešno tumače i primenjuju na naš slučaj. Eto, tvrde oni, Francuska je donela zakone koji čuvaju francuski jezik a mi ne možemo da donesemo zakon kojim bi se čuvala ćirilica. A poenta je u tome da francuski jezik (kao i mnogi jezici na svetu) pate od tzv. anglizacije tj. od ubacivanja mnogih reči iz engleskog jezika (pozajmljenice). Tvrdim, da kojim slučajem francuski jezik ima dva pisma, Francuska bi oba pisma zaštitila! A ne bi, kao kod nas, postojali ljudi koji hoće da nasilno proteraju jedno od dva ravnopravna pisma.

U srpskom jeziku postoje dva ravnopravna pisma a oni to namerno prećutkuju. Kao da u srpkom jeziku postoji samo ćirilica a latinica je eto došla od Hrvata pa je treba proterati iz srpskog jezika! Nije latinica došla od Hrvata nego smo je mi Srbi prihvatili kao svoju. Niko je nije nama nametnuo. I niko nije za to kriv. To je jednostavno prirodan sled stvari. Setite se Đure Daničića. Pa i on je doprineo reformi naše latinice pre 150 godina. Upravo je on izmislio slovo "đ". A Đura Daničić nije Hrvat nego Srbin.

                Ako je nešto ravnopravno onda se ne može nametati jedno rešenje a drugo sputavati drugo. Jedino pravično rešenje je proglasiti Ustavom i zakonom o zvaničnoj upotrebi jezika i pisma da je u službenoj upotrebi u Srbiji srpski jezik i oba pisma ravnopravno. Svako drugo rešenje bi bilo nametanje jednog rešenja i po mom mišljenju potpuno nepravično i nezakonito.

                Zamislite da druga strana počne da agresivno nasrće na ćirilicu i da zahteva da se ona protera iz srpskog jezika i uopšte iz svakodnevnog korišćenja. To ne bi bilo u redu, zar ne? Ali zato je svakako u redu da se za jedino ispravno proglašava jedno od dva ravnopravna pisma u našem jeziku.

 

                Zbog toga predlažem da "ćirilizatori" dignu ruke od ćoravog posla nametanja silom nečega sto se NE MOŽE nametati. A to je slobodna volja pojedinca da odluči kojim će pismom pisati i da tim pismom piše. Neka oni pisu ćirilicom. Neka puste na miru one koji pišu latinicom kao što oni puštaju na miru njih. Neka puste da vreme učini svoje. Bez nametanja. Bez sile. Kao što meni ne smeta ako neko piše ćirilicom tako i njima ne treba da smeta ako neko piše latinicom.

                Predlažem da se propiše zakonom i Ustavom da srpski jezik ima dva RAVNOPRAVNA pisma i da je korišćenje oba pisma slobodno i ravnopravno. Takodje predlažem da se promeni odredba u Zakonu o službenoj upotrebi jezika i pisma koja nepravično izbacuje iz ravnopravnosti jedno pismo (latinicu) koje je ravnopravno sa drugim. Predlažem da se i u budućoj državi Srbiji i njenom Ustavu, kao i u Ustavnoj Povelji buduće zajedničke države Srbije i Crne Gore propiše da je u službenoj upotrebi srpski jezik i oba pisma ravnopravno i slobodno. I na kraju predlažem da se zaista sprovede ravnopravnost ćirilice i latinice i da i nacionalna televizija ali i ostale televizije imaju emisije koje će biti ispisane na latinici i da se to uredi zakonom tj. da ih zakon promora da imaju emisije ispisane i latinicom. Lične karte, pasoše, vozačke dozvole i ostala dokumenta bi takođe trebalo ispisivati i na latinici uz ćirilicu ali i na engleskom jeziku. Table sa imenima ulica, institucija, opština, banki, muzeja, sudova i ostalih državnih zgrada bi uz ćirilicu takođe trebalo obeležiti ne samo srpskom latinicom već i engleskim jezikom kako bi postali deo civilizovanog sveta.

 

 

 

S poštovanjem,

 

S. Marković

Beograd 

 


glavna kampanja reagovanja predlozi kontakt

 

(C) 2002 by Srpska Latinica. Sva prava zadržana.
Poslednji put sajt je ažuriran 27. novembra 2002.