Srpski konzervitivizam
Više štete nego koristi
Zašto latinica smeta nekome

Dva ravnopravna pisma
Službena upotreba pisma
Državno pitanje
Ksenofobija
Dominacija srpskog jezika
Ćirilica - jedino pismo ?

Latinica i ljudska prava
Nametenje ćirilice
Dnevno politikanstvo

 

 

Ksenofobija

 

Naše je mišljenje da su ljudi koji sprovode kampanju za izbacivanje latinice iz srpskog jezika tipični ksenofobija. Oni bi da se mi Srbi okružimo granicama i da ne primamo nikakav uticaj izvana (a naročito ne sa Zapada). Oni smatraju da ćemo mi nestati sa lica zemlje ako nešto promenimo ili ako smo slični sa Zapadnim narodima. (Njih sličnost sa azijskim narodima kao što su Turci ili Arapi ne zabrinjava). Turcizmi u našem jeziku ne predstavljaju nikakav problem ali zato ako kojim slučajem u naš jezik uđe neka reč iz francuskog, nemačkog ili pak engleskog onda je to nacionalna katastrofa. Nestaće nam jezik, kažu oni. Naravno da to nije tačno i da je u stvari njihova teza o našem nestanku u stvari dijametralno suprotna istini. Ne samo da nećemo nestati već ćemo obogačivati naš jezik pa će on postajati lepši ali i dominantniji.

Slična je stvar i sa pismom. Da se podsetimo malo činjenica iz istorije. Kada je Vuk sprovodio reformu jezika i pisma i tada se digla tolika buka oko njegove reforme da su korišćeni isti argumenti kao što su "nestaćemo", "uništićemo svoje pismo", "to je katastrofa", itd. Srpska Pravoslavna Crkva je dugi niz godina koristila staru ćirilicu i žestoko se opirala novoj, reformisanoj Vukovoj ćirilici. Naravno da ne samo što nismo nestali već je naš jezik od tada samo napredovao. A i dan-danas napreduje. Ali samo iz tog razloga što Srbi ne dopuštaju da ksenofobija i konzervativizam prevladaju.

Ksenofobi se u stvari plaše drugih. Oni misle da su oko nas sve sami neprijatelji i da svi rade u zaveri da nas unište. I nas i naš jezik a i naše pismo - ćirilicu. Iz tog njihovog straha proizilaze ovakve opasne ideje - da se protera latinica iz našeg jezika. Oni smatraju da što manje zajedničkih dodirnih tačaka imamo sa drugim narodima da je to utoliko bolje. Ne shvataju da je stvar upravo suprotna. Što više dodirnih tačaka je u stvari što bolje. Mi time razvijamo zdravu konkurenciju, u kulturi nastaju dobra književna dela koja će ako su dobra preplivati i Bosnu i Hrvatsku i onda će situacija biti obrnuta. Mi Srbi ćemo imati dominantnu kulturu na ovim prostorima, ako je to cilj ksenofoba. Da imamo samo ćirilicu, Hrvati i Bosanci (Bošnjaci) bi bili dominantni jer njih ne zanima ćirilica i ne koriste je. A mi koristimo i ćirilicu ali i latinicu pa bi po prirodi stvari mogli da čitamo njihov jezik a oni se ne bi ni potrudili da nauče da čitaju ćirilicu. Samim tim mi bismo bili u prolici da čitamo njihova dela a oni ne bi mogli naša. I tada bi izgubili, ako je oupšte stvar u tome da neko pobedi.

Korišćenje reči kao što su "katastrofa", "nacionalno otrežnjenje", "ćirilica se gazi", "Srbi su lišeni ćirilice", "Srbija je ugrožena", "ćirilica je nacionalni identitet Srba", "ćirilica je duša naroda", "u pitanju je opstanak Srba" samo govore koliko njihov strah ima snagu. Ne uspevajući da nametnu svoju volju Srbima, oni prete, zagovaraju potpuno izbacivanje latinice iz srpskog jezika, paniče bezrazložno i pokušavaju da animiraju Srbe lažno tvrdeće da će Srbi nestati ako ne izbace latinicu iz jezika.

Stvar je naime da jednom za svagda moramo da shvatimo da od ksenofobije, nesaradnje sa drugim bratskim evropskim narodima mi možemo imati samo štete a nikako koristi. Međutim, od otvorenosti, prihvatanja i drugačijih shvatanja obogaćujemo sebe i svoj jezik. Nijedno zatvoreno društvo nije nikada uspelo. Otvorena društva u kojima vlada sloboda uvek napreduju!


glavna kampanja reagovanja predlozi kontakt

 

(C) 2002 by Srpska Latinica. Sva prava zadržana.
Poslednji put sajt je ažuriran 27. novembra 2002.